Unazad nekoliko godina, svaki put kada putujemo unutar Hrvatske, obvezno vodimo i svog psa sa sobom. Kad je bio štene, moram priznati da je znao biti jako nestašan i baš mu nije bilo za vjerovati da neće uništiti apartman, te ga u tom periodu nismo vodili. Međutim, u razdoblju Covida, kada smo počeli biti s njim od 0-24, on je taman izašao iz svojih nestašnih godina i te 2020. godine smo ga odlučili prvi put povesti na more sa sobom. S obzirom na to da se ispostavilo da je bio dobar i da mu putovanje od 7-8 sati nije činilo pretjeran stres, odlučili smo ga voditi i na svako iduće ljetovanje. Iskustva su bila različita u različitim gradovima i smještajima, pa ako ste u fazi razmišljanja gdje voditi svog psa na odmor, nadam se da će vam ovaj post biti koristan.

1. Hvar

Na Hvar smo išli sa psom baš te 2020. godine, u periodu predsezone kada je stvarno bilo sve jako pusto. S obzirom na to da su u tom razdoblju trajekti vozili jako ograničeno, bojali smo se da ne zakasnimo te smo krenuli dan ranije. Odlučili smo dan ranije iskoristiti za posjet Plitvicama, prenoćiti u Zadru te rano ujutro krenuti prema Splitu na trajekt. I smještaj za noćenje u Zadru i apartman na Hvaru našla sam preko Bookinga, naravno, uz filter ‘Pets Allowed’.

Posjet Plitvicama bio je kratak, ali sladak. Malo smo prošetali sa psom, uživali u pogledu, ali se nismo pretjerano zadržavali s obzirom na to da je bilo vruće, a naš pas ne podnosi vrućinu, a i čekao nas je nastavak puta. To prvo noćenje bilo mu je malo zbunjujuće kao i nastavak putovanja ujutro, ali je brzo prihvatio ritam.

Nakon vožnje od Zadra do Splita, slijedila je vožnja trajektom do Hvara. Moram priznati, taj dio je bio i meni naporan. Na trajektu postoje kavezi namijenjeni za pse, ali za tim nije bilo nikakve potrebe, te je Niki sjedio s nama i bio normalno na povodcu. Vožnja je trajala oko dva sata te smo napokon stigli na otok. Mi smo konkretno bili smješteni u gradu Hvaru, te nam je bila potrebna dodatna vožnja autom od trajektne luke do krajnje destinacije.

Nakon što smo stigli u apartman, vlasnica nas je ljubazno dočekala te smo se ugodno iznenadili kad smo shvatili da smo prvi gosti u novorenoviranom apartmanu, no samim time je i pritisak bio veći da jako pazimo da Niki ne napravi nered.

Apartman je imao lijep pogled na more, te je bio desetak minuta hoda do centra i dvadesetak minuta do najbliže plaže. Taj prvi dan smo krenuli na plažu Pokonji Dol pješice, ali to se pokazalo kao loša ideja. Prema Google Mapsu, ne izgleda tako daleko, ali put je jako strm, s visokom travom i bez hlada. Zato smo svaki sljedeći put do plaže išli autom, iako je to značilo vožnju oko pola grada.

Svake večeri smo s Nikijem prošetali do grada, a u tim šetnjama je posebno uživao. U svim restoranima i kafićima je bio dobrodošao. Čak smo jedne večeri s njim sjeli i u famozni Carpe Diem. Međutim, jako je bitno napomenuti da je ta 2020. godina bila jako specifična, tako da se naša iskustva s ljetovanjem na Hvaru sa psom mogu znatno razlikovati od iskustava ljudi koji su tamo sa svojim ljubimcima išli prije ili poslije.

Jedino negativno iskustvo smo imali s kućepaziteljicom koja nam je ušla u apartman dok nas nije bilo, te nam nakon dolaska s plaže dobacila kako će biti teško očistiti njegove dlake s kauča. Naravno da sam to imala u planu napraviti jer uvijek imam valjke za čišćenje, međutim, kako smo išli na plažu, ostavila sam to za kasnije. Nije nam napomenuto da će nam bilo tko ulaziti u sobu dok nas nema, a pogotovo nisam očekivala takve opaske od spremačice. Moram napomenuti da je to iskustvo bilo samo s spremačicom, dok je vlasnica stvarno bila izuzetno ljubazna te uopće ne mora značiti da ista osoba i dalje radi u istim apartmanima.

Cjelokupno iskustvo na Hvaru nam je svima bilo jako lijepo, uspjeli smo uživati, odmoriti se te smo se uvjerili da ljetovanje sa psom može biti itekako ugodno. Razlog zbog kojeg se nismo ponovno vratili je gužva prilikom povratka i dugotrajna vožnja trajektom.

2. Makarska

U Makarskoj smo bili s psom u dva navrata, oba puta u istom smještaju. Prvi put smo tamo završili sasvim neplanirano u rano ljeto 2021. godine. Plan nam je bio ići na drugo mjesto, ali nam je smještaj otkazan u zadnji trenutak. Budući da smo već uzeli godišnji odmor, u panici sam tražila smještaj na Facebook grupama te sam tamo naišla na gospođu koja je ponudila apartman u Makarskoj, na 5 minuta hoda od plaže.

Apartman je imao sve što nam je trebalo: bio je pet-friendly, imao je parking i dvorište, bio je blizu plaže i šetnice te je imao odvojenu spavaću sobu. Jedina mana je bio nedostatak pogleda na more, ali to nam nije toliko smetalo. Parking u Makarskoj znaju biti veliki problem, stoga svakako preporučam da se dobro raspitate gdje i kako možete parkirati ako apartman nema svoj privatni parking.

Prve godine nam je bilo odlično. Svijet je još uvijek bio pod utjecajem Covida, pa nije bilo velikih gužvi, a bila je predsezona. Lokacija je bila odlična, par minuta hoda do šetnice i plaže; nije bilo potrebe voziti se autom. Niki je također uživao jer je imao dvorište i šetnicu punu hlada na samo par minuta. Na plažu ga nismo vodili jer su psi bili zabranjeni, a i on nije preveliki fan kupanja u moru.

Jednog dana smo odlučili otići na cjelodnevni izlet brodom do Hvara i Brača. U Makarskoj ćete lako naći štandove koji prodaju ture brodom te je to svakako iskustvo koje preporučam. Nisam sigurna za ostale brodove, ali ovaj konkretno je bio pet-friendly te je Niki naravno išao s nama. Tura je započinjala stajanjem u Jelsi na Hvaru, obilaskom i slobodnim vremenom. Zatim smo imali ručak na brodu i uputili se prema Braču i plaži Zlatni Rat. Tamo smo proveli većinu poslijepodneva te se predvečer vratili natrag u Makarsku. S obzirom da je Niki mops koji spava 20 sati dnevno, ovaj izlet mu je možda bio malo naporan, ali svakako je uživao!

U Makarsku smo se vratili sljedeće godine, 2022. Međutim, ove godine nam je iskustvo već bilo dosta drukčije. S obzirom da smo opet odlučili ići u zadnji trenutak, datumi koje smo dobili za slobodan apartman su bili baš za vrijeme špice sezone. Te godine se sezona već manje-više vratila na predpandemijsko razdoblje, pa su gužve bile ogromne. Na šetnici je bilo toliko puno ljudi da smo Nikija radije vodili u šetnju po ostalim ulicama nego uz more. Ljudi su također bili agresivniji, bilo je problema na plaži, u kafićima i na ulici, a mnogima su smetali psi. Sve je bilo puno smeća koje se gomilalo, ugostitelji su postali neljubazni, a cijene su već tada krenule u nebulozne visine. U svakom slučaju, potpuni zaokret u odnosu na prethodnu godinu, tako da smo tada Makarsku prekrižili. Vjerujem da iskustvo putovanja sa psom i dalje može biti ugodno u predsezoni i postsezoni, ali u špici sezone nikako ne preporučujem.

3. Dubrovnik

Dubrovnik je grad koji je meni i mom mužu jako drag te smo tamo proveli jedno cijelo ljeto prije više od 10 godina te imali mnoge prijatelje koji su tamo nekad živjeli. Prošle godine smo se odlučili vratiti i povesti i Nikija s nama. Zanimljivo je da od svih ljudi koje smo poznavali tamo, samo nam je jedna prijateljica još uvijek bila u Dubrovniku, a sada se i ona preselila.

Dugo smo gledali razne apartmane, međutim kad smo shvatili da su cijene jednostavno previsoke, odlučili smo se za hotel. Jednostavno, tamo nema jeftinih opcija, pa kad već plaćamo skupo, zašto ne bismo imali i obroke uključene te osobu koja nam sprema sobu?

Kada na Booking-u uključite filter za ljubimce, opcije se svakako sužavaju te smo zaključili da ćemo uzeti neki od Valamarovih hotela na Babinom Kuku. Tri Valamarova hotela su tamo manje-više jedan do drugog, cijene su jako slične tako da je praktički bilo svejedno koji ćemo izabrati. Odlučili smo se za Valamar Tirena, koji je bio upravo novorenoviran. Smještaj s doručkom i večerom za dvije osobe je bio oko €180 po noći, plus smo morali dodatno platiti €25/dan za psa.

Kada smo stigli u smještaj, u sobi su nas dočekale igračka za psa, zdjelica za vodu i grickalice. Osoblje je bilo iznimno ljubazno, hotel je bio vrlo čist, a hrana je bila savršena za nas. Nedostatak je bio što radovi na renovaciji nisu bili dovršeni pa je put do plaže bio kroz blato, šutu i prašinu.

Bazen hotela također nije bio dovršen, ali smo se mogli koristiti bazenom susjednog hotela koji je odmah pored. Najbliža plaža je dubrovačka Copacabana i tamo smo najčešće odlazili. Psi nisu dozvoljeni na njoj, pa kada smo vodili Nikija, šetali smo uređenom šetnicom do plaže za pse, koja je udaljena oko 15 minuta hoda. Prednost Babinog Kuka su mnoge zelene površine, mediteranske biljke, lak pristup moru te mir i tišina. Jednostavno, osjećaj je kao da ste na nekom udaljenom otoku, a ne u Dubrovniku.

Nedostatak Babinog Kuka je što u blizini nema nikakvih sadržaja, pa ako planirate posjetiti stari grad, preporučam javni prijevoz. Autobus vozi svakih 15 minuta i brzo i jeftino će vas odvesti do bilo kojeg dijela grada. U autobus možete ući sa psima ako su u transporteru, no s obzirom na gužvu i vrućinu u starom gradu tijekom sezone, mislim da je za njih bolje ostati u smještaju.

Ovo ljetovanje je i nama i Nikiju bilo predivno, te bismo ga svakako ponovili da nam je Dubrovnik malo bliže i da noćenje u istom hotelu nije poskupilo za dodatnih €100 u ovih godinu dana 🙂

4. Baška, Krk

Na Krk smo prošle godine otišli krajem devetog mjeseca, skroz neplanirano. Nakon Dubrovnika, nismo planirali još jedno ljetovanje, ali smo pred sam kraj sezone odlučili otići negdje na par dana. Na naše iznenađenje, sjeverni Jadran je i dalje bio prilično popunjen, te smo našli samo jedan hotel koji je bio pet-friendly i imao slobodnu sobu. To je bio Valamarov hotel Zvonimir u Baškoj na Krku.

Lokacija samog hotela nije mogla biti bolja, soba je imala pogled na more te smo bili u neposrednoj blizini svih sadržaja. Kao i u hotelu u Dubrovniku, Nikiju je dočekala zdjelica, grickalice i igračka. Razlika je bila u našim obrocima – umjesto doručka i večere imali smo doručak i ručak koji su bili jako blizu po terminima, pa smo za večeru ipak morali jesti negdje vani. Cijena smještaja je bila malo povoljnija od cijene u Dubrovniku, a nadoplata za psa je bila ista.

Iako je bila kasna postsezona, more je i dalje bilo toplo, a plaža u Baškoj mi je zasad vjerojatno favorit u usporedbi sa bilo kojom drugom plažom u Hrvatskoj. Iako službeno psi nisu bili dozvoljeni na plaži, dosta ljudi ih je vodilo sa sobom te nisam primijetila da je bilo kome smetalo. Za razliku od ostalih lokacija, u Baškoj stvarno nismo imali nikakvih neugodnosti te je jedno od mjesta u Hrvatskoj gdje bi se uvijek rado vratili.

Zaključak

Zaključno, putovanje s psom unutar Hrvatske može biti vrlo ugodno i ispunjavajuće iskustvo, ako se dobro pripremite i prilagodite smještaj te aktivnosti potrebama vašeg ljubimca. Svaka destinacija ima svoje specifičnosti, ali bez obzira na destinaciju, važno je istražiti pet-friendly opcije, biti spreman na moguće izazove te uvijek imati na umu dobrobit vašeg psa. Naša iskustva pokazuju da je moguće uživati u odmoru s ljubimcem, uz malo dodatnog planiranja i fleksibilnosti.